Badnjak pada 24. prosinca, dan uoči Božića, a riječ ima više značenja. Prema nekima, riječ badnjak dolazi od bdjeti, biti budan, ili od badar i razbadriti se tj. razbuditi se, biti budan. Bdije se u očekivanju Božića, dana Kristovog rođenja, a vrhunac bdijenja je polnoćka.

Prema drugima, badnjak dolazi od naziva za panj badnjak koji se nekada stavljao gorjeti na ognjište u tu noć bdijenja. Panj badnjak palili su još Rimljani, a kasnije južnoslavenski i drugi europski narodi. Najstariji pisani dokument o tom običaju kod Hrvata je dubrovački Statut iz 13. stoljeća. U Hrvatskoj su postajale dvije vrste badnjaka: hrastova grana s lišćem, gdjegdje se takva grana ukrašavala i stavljala pod strehu, na krov ili ulazna vrata, a druga vrsta badnjaka je panj koji se palio.
Nadam se da nisam previše zakomplicirala, a koga više zanima, može pročitati rad Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi