1. dan
Posjetili smo Kraljevu Sutjesku, malo planinsko mjesto u kojem je srednjovjekovni dvor Kotromanića u kojem je stolovala i posljednja bosanska kraljica Katarina, žena kralja Stjepana Tomaša. Naš domaćin je bio Josip Brđenović, vlasnik turističke agencije Katarina, veliki optimist i entuzijast koji se brine o uređenju mjesta i razvoju turizma. Josip je zaslužan i za podizanje spomenika kraljici Katarini. Prema njegovim riječim do rata (1992.) je ova župa brojala 12000 župljana, danas ih ima samo nešto više od 1000. Posjetili smo franjevački samostan utemeljen 1340. godine (crkva, muzej, knjižnica). Knjižnica je bogata inkunabulama (31), tako da se polovica inkunabula u Bosni i Hercegovini nalazi baš u ovom samostanu. U blizini samostana nalaze se ostaci zidina srednjevjekovnog dvora Kotromanića. U mjestu se nalazi i jedna od najstarijih džamija u Bosni iz 15. stoljeća, a zanimljiva je i Dusperova ili Bosanska kuća stara oko 300 godina. Radi se i na oživljavanju svadbenih običaja ovog kraja. U blizini se nalazi i srednjovjekovna tvrđava Bobovac u kojoj se čuvala kruna bosanskih kraljeva, do koje se može pješice za 1,5 do 2h hoda. Došli smo prekasno za posjet Bobovcu, no zato smo imali vremena za gozbu koju su nam pripremili domaćini. Na trpezi je bilo svega: mesa, sira, pita, kolača – sve domaće i zdravo. U večernjim satima stižemo u Vogošću gdje noćimo.
2. dan
Nakon doručka krećemo za Sarajevo. Autobus je ušao u pogrešnu usku, brdovitu ulicu iz koje nikako nije mogao izaći. Srećom je u blizini bilo košarkaško igralište pa se na njemu okrenuo. Ubrzo stižemo u Sarajevo i autobusom najprije panoramski obilazimo grad. Prva točka našeg posjeta je Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, koja se privremeno narazi u bivšoj vojarni, obzirom da je matična zgrada građena u psedomaurskom stilu, u kojoj je bila i Vijećnica, potpuno spaljena. Osim Nacionalne knjižnice u sklopu vojarni smješten je i dio fakulteta kojima su također stradale zgrade. Nacionalna biblioteka se planira vratiti u staru zgradu za koju se već dugo obećava da će biti obnovljena. Uništen je i najveći dio fonda, no dio važne građe koji govori o povijesti Bosne i Hercegovine je sačuvan. Ravnatelj (direktor), kao i osoblje je jako simpatično, srdačno, spremno za formalna i neformalna druženja (citat: „i ovako i onako“). Fond osim obveznim primjerkom nadopunjuju donacijama Svjetske banke, te donacijama austrijske i egipatske vlade. Posjetili smo i laboratorij za zaštitu i restauraciju, gdje osim građe, zbog oštećanja akvarija drže i kornjače u umivaoniku. Nakon Nacionalne u planu nam je Gradska knjižnica. Dolazimo do mjesta gdje se nekad nalazila, ali ta zgrada je u obnovi pa se prelazi na plan B: utvrđivanje nove lokacije Gradske knjižnice. I dok se utvrđuje nova lokacija neki posustaju i kreću prema Baščaršiji, a samo najhrabriji nastavljaju dalje. Baščaršija je bila uništena, ali je u potpunosti obnovljena. Šetale smo uzduž i poprijeko, malo kupujući, a kad smo se umorile potražile smo tradicionalni restoran. Sjele smo u Bosansku kuću (na engleskom piše i steak house). Konobar je obučen u tradicionalnu nošnju, ali je zapravo Mađar, zabavlja nas, pjeva nam rock, a tek na zahtjev sevdalinku. Iz velikog izbora jela odabrale smo ćevape i teletinu ispod saća. Kad smo prikupile snagu opet smo krenule u šetnju do slastičarne gdje smo pojele baklavu i halvu, te kahvu. Na Baščaršijskoj česmi se nalazimo sa ostatkom grupe. Tu me Mirjana koja odlazi u potragu za cd-shopom ostavlja, pa razgovaram s domaćim dečkom, a i golub me je počastio nafakom. Nakon okupljanja, krećemo u razgledavanje znamenitosti. U džamiju ne ulazimo jer se održavaju vjerski obredi povodom Ramazana, katolička katedrala je zatvorena (bila je otvorena prijepodne), kraj sinagoge smo se samo autobusom provozali, tako da jedina koju smo obišli bila stara pravoslavna crkva. Crkva je nastala u 2. st. prije raskola crkvi, tako da se razlikuje od tipične pravoslavne crkve: po obliku križa, ima stolice, galeriju. Na galeriji se nalazi sarkofag djeteta koje je bilo pokopano unutar crkve, a kad je ponovo pronađeno nakon dva stoljeća, bilo je nataknuto, te mu se pripisuju čudotvorne moći. Sad mu hodočaste na molitvu žene koje ne mogu imati djecu, ili koje mole za svoju bolesnu djecu, a na prozoru ostavljaju slike, dio odjeće. Krenuli smo za Visoko. Putem posjećujemo selo Mile-Arnautovići, u kojem su ostaci crkve u kojoj je 1377. okrunjen, ali i pokopan prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić. Crkva i zgrade koje su se tu nalazile, porušene su još u vrijeme truskih osvajanja. Jedva se razabire o kako važnom povijesnom mjestu je riječ, jer je ploča s natpisom polomljena i ljepljena, a samo arheološko nalazište nije zaštićeno, ni ograđeno pa po njemu šetaju ovce. U Visokom i njegovoj okolici napisane su mnoge povelje, budući je tu bila vladarska rezidencija, tako je kralj Tvrtko I. Kotromanić 1355. izdao povelju “in castro nostro Vizoka vocatum”. U blizini je brdo Visočica, tzv. Bosanska piramida Sunca. Posjetili smo franjevačku klasičnu gimanziju u Visokom. Gimnazija je u prošlosti osim za sjemeništarace bila otvorena i za vanjske đake. Od ove godine ponovo primaju vanjske đake, jer je osim vjerske škole to i jedina klasična gimnazija u BiH. Imaju bogatu knjižnica sa 70000 knjiga, starom periodikom. Samostan ima i muzej s lapidarijem u kojem čuvaju kamene ploče iz ilirskih vremena i rimskog perioda. Jedna od ploča je nadgrobni spomenik kraljice Teute, postoje ploče s likovima u ilirskoj nošnji i reljef s likom boga Mitre, kojeg su štovali rimski vojnici.
Sama crkva je moderno uređena, s modernim vjerskim slikama. I ovdje nam je ponuđena obilata večera: šunka, sir, salate, ćevapi, pite, kolači, voće, jako dobro (misno) vino. U Vogošću stižemo u 22h sata, umorne, pa odustajemo od naše jutarnje ideje o večernjem izlasku u Sarajevo
3. dan
Napustili smo Vogošću i krenuli prema prvom današnjem odredištu, franjevačkom samostanu iz 14. stoljeća u Kreševu.
Samostan je obnovljen, lijepo i moderno uređen, no još uvijek nije sve dovršeno. Brdo nasuprot samostana je piramidalnog oblika (ima prilično takvih brda u Bosni). U samostanu se nalazi bogata zbirka slika (Dulčić), knjižnica i muzej. U knjižnici se čuva rijetko i skupocjeno djelo (jedno od tri u svijetu) Georgiusa Agricolae “De re metallica” iz 1657. godine. U planu je premještanje knjižnice u novi prostor, dok bi se muzej proširio na dio sadašnje knjižnice, a djelomično bi postao multimedijalan. Osim sakralnog dijela muzejske zbirke i povijesnih dokumenta, u muzeju se nalaze zbirke koje govore o zanatima i običajima ovoga kraja: rudarska zbirka, kovačka, zbirka ručnih radova…Zanimljiva je kolekcija neobičnih upaljača jednog franjevca, koji se zbog zdravlja morao odreći pušenja. U muzeju postoji i zbirka pisanica, a posebno su zanimljive potkovane pisanice, suvenir ovoga kraja. U spomen sobi fra. Grge Martića, nalazi se njegova vrijedna ostavština, između ostalog i slavna sablja bana Jelačića. Kreševo i okolica su dosta razvijen kraj, razvijena je industrija (ističe se mesna industrija Stanić), a kuće s okućnicama su lijepo uređene.
Nakon Kreševa krećemo prema Travniku, koji nas je oduševio. Tipičan bosanski grad, sa starim kućama, utvrdom na brdu…ono što smo cijelo vrijeme očekivali. Okružen je planinama Vilenicom i Vlašićem, koji je jedna od najviših planina u Bosni i Hercegovini, s nadmorskom visinom od 1943 metra. Travnik je bio sjedište vezira Osmanskog carstva, odgovornih za Bosanski ejalet. Stari dio Travnika postoji još od vremena bosanske nezavisnosti u prvoj polovini 15. stoljeća. U gradu se nalaze brojne džamije i crkve. Tu je i šarena džamija, neobična upravo po tome što nije jednobojna, već je oslikana ornamentima vinove loze. Ispod džamije (u podrumima) se nalaze trgovine. Na brdu iznad grada se nalazi stari grad (srednjovjekovna tvrđava koju je izgradio Tvrtko II). Odlazimo na ručak na Plavu vodu (slapići, mlinovi, puno restorana…)
Izvor Plave vode su potok Hendek i rijeka Lašva. Veći dio grupe odlazi u konobu Plava voda, a nas dvije biramo restoran gdje nema nikoga iz grupe, u nadi da ćemo prije doći na red. Naručujemo ćevape, pastrvu, no nismo znale da smo izabrale bezalkoholni restoran, tako da su ćevapi zaliveni sokom. Mirjana je pokušala pastrvom nahraniti jednu mačku i ubrzo je okupila cijeli čopor. Naručujemo i poznatu Lutvinu kahvu (ratluk, kahva, i cigareta „Drina“). Postoji i restoran imena Lutvina kahva (ili Rudolfova kafana) u kojoj je u19 st. Rudolf Habsburgovski popio kahvu. Ime Lutvina kahva spominje Ivo Andrić u Travničkoj kronici. Travnik je za vrijeme vladavine Turaka bio glavni grad Bosne, tu su stolovali veziri, pa su i prvi konzuli drugih država su dolazili u Travnik, o čemu također piše Ivo Andrić u Travničkoj kronici. Posjetili smo rodnu kuću Ive Andrića, upravo na njegov rođendan (9.10.1892.). U prostoriji u kojoj se nalaze knjige Ive Andrića u različitim izdanjima i prijevodima, nalaze se i slike Ivana Rabuzina, te maketa ilustracije za priču o vezirovom slonu.Naša slijedeća destinacija je Jajce, od ranije poznato po slapu iznad kojeg se nalazi kuća u kojoj je bilo zasijedanje AVNOJ-a, međutim to je stari gradić sa mnoštvom zanimljivosti. Jajce se nalazi na ušću rijeke Plive u Vrbas. U ovom se području ima ostataka naselja još iz mlađeg kamenog doba, a tu su živjeli Japodi, Iliri, Rimljani…Srednjevjekovni grad Jajce je između 1391–1404. godine sagradio Hrvoje Vukčić Hrvatinić. U Jajcu se nalaze podzemni hram boga Mitre (iz 4. st.n.e.), srednjovjekovna utvrda, crkva Svete Marije iz 1426. s romaničkim zvonikom (toranj sv. Luke), podzemna crkva Hrvoja Vukčića Hrvatinića, (poznata kao katakombe, izgrađena oko 1410.), džamija sultanije Esme, slap Plive, u blizini su i Plivska jezera. U Jajcu je rođen i poznati pjesnik Nikola Šop.Puto nas vodi kanjonom Vrbasa, u noćnim satima prolazimo kroz Banja Luku (lijep i moderan grad) i u kasnim večernjim satima stižemo u Zagreb.