Prof. Tautz bavi se istraživanjima koja su orijentirana na područje molekularne evolucije uključujući populacijsku genetiku, specijaciju, evoluciju razvojnih procesa i komparativnu genomiku. Glavni fokus njegovih budućih istraživanja bit će usmjeren na razumijevanje genskih osnova adaptacije. Na temu razvojnih procesa, prof. Tautz nedavno je publicirao rad u suradnji s izvrsnim mladim znanstvenikom s Instituta Ruđer Bošković, dr. sc. Tomislavom Domazetom-Lošom koji je bio objavljen na naslovnoj stranici prestižnog časopisa Nature.

Dietrich Tautz rođen je 1957. godine u Gloanu nedaleko Munchena. Nakon završenog studija biologije u Frankfurtu i doktorata u Institutu Max Planck u Tübingenu, odnosno u EMBL-u u Heidelbergu (1983), proveo je dvije godine na postdoktorskom usavršavanju u Cambridgeu (UK) (1983-1985), te tri godine u Institutu Max Planck u Tübingenu (1985-1988). Na Sveučilištu u Munchenu je od 1988. do 1990. godine bio voditelj Odsjeka za genetiku, a od 1991. do 1998. godine profesor molekularne evolucije na Odsjeku za zoologiju. Od 1998. do 2007. godine radio je kao profesor Molekularne evolucije na Institutu za genetiku Sveučilišta u Kolnu. Godine 2007. postaje direktor Max Planck Instituta za evolucijsku biologiju.

U svojoj znanstvenoj karijeri inicirao je dva projekta Njemačke zaklade za znanost (DFG): "Evolution von Entwicklungsprozessen" i „Molecular Basis of evolutionary Innovations“ čiji je bio i glasnogovornik. Godine 2001. izabran je za člana Europske organizacije molekularnih biologa (EMBO), 2004. za člana Akademije znanosti Sjeverne Rajne-Vestfalije, te 2008. za člana Njemačke akademije prirodnih znanosti Leopoldina. Suradnik je i urednik brojnih znanstvenih publikacija među kojima su: Frontiers in Zoology, Molecular Biology and Evolution, Molecular Ecology, Molecular and Developmental Evolution, Trends in Genetics, Briefings in Functional Genomics and Proteomics i Developmental Biology. Dobitnik je nekoliko nagrada za znanstveni rad među kojima se ističu Nagrada Gerhard Hess za izvrsne mlade znanstvenike, Nagrada Philip Morris za razvij mikrosatelita i Nagrada De Snoo - van 't Hoogerhuys za istraživanja evolucije razvojnih mehanizama. Objavio je oko 200 radova koji su citirani preko 14 000 puta.