Nobelovu nagradu za fiziku 2011. dijeli trojica znanstvenika za nevjerojatno otkriće da se širenje svemira ubrzava. Znanstvenici od dvadesetih godina 20. stoljeća znaju da se svemir širi, što je posljedica Velikoga praska koji se dogodio prije 14 milijarda godina. No otkriće da se taj proces ubrzava, a ne usporava kao što su mnogi znanstvenici vjerovali, uzdrmalo je znanost.
Promatranjem dalekih supernova tipa Ia od 1988. godine Saul Perlmutter koji predvodi grupu Supernova Cosmology Project i nešto kasnije, od 1984, godine vodeći astrofizičari Adam Riess i Brian Schmidt u grupi High-Z Supernova Search Team u svojim opažanjima dolaze do zaključka da se svemir danas širi ubrzano. Supernove tipa Ia imaju relativno jednostavan svjetlosni profil i uniformni spektar te mogu poslužiti kao standardne svijeće za velike udaljenosti. Mjerenje crvenog pomaka z spektra daje brzinu udaljavanja a mjerenjem sjaja određuje se tzv. luminozitetna udaljenost. Ti podaci nanose se na tzv. Hubbleov dijagram ovisnosti brzine udaljavanja o udaljenosti iz čega se vrlo jednostavno može zaključiti na koji način se svemir širi. Uzrok ubrzanog širenja pripisuje se negativnom tlaku kozmološkog fluida nazvanog „tamna energija“. Zbog efekata opće teorije relativnosti u jednadžbama gravitacijskog polja koje opisuju evoluciju svemira, ukoliko je tlak fluida negativan i po veličini premašuje 1/3 gustoće energije fluida, dolazi do ubrzanog širenja.
Rješenje zagonetke ubrzane ekspanzije i prirode tamne energije važno je jer otkriva budućnost našeg svemira. Za sada možemo samo spekulirati o nekoliko mogućih scenarija. Na primjer, ako gustoća tamne energije raste dovoljno brzo može se dogoditi raspad svih vezanih sustava: galaksija, planetarnih sustava, planeta, atoma te atomskih jezgara.
Dr. Nevenko Bilić znanstveni je savjetnik Instituta Ruđer Bošković i voditelj Grupe za fiziku čestica i kozmologiju. Rođen je 1947. godine u Sarajevu. Diplomirao je fiziku 1971. godine te magistrirao 1974. godine na PMF-u u Zagrebu. Doktorirao je 1978. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1978. počinje raditi kao znanstveni asistent, a od 1998. godine znanstveni je savjetnik na IRB-u.
Od 1979. do 1981. godine bio je stipendist Fondacije Heinrich-Hertz na Fakultaet fur Physik, Universitaet Bielefeld, Njemačka. Na istom je sveučilištu boravio kao Gast Wissenschaftler 1991. godine, te kao gostujući predavač na Fakultaet fuer Physik, Universitaet Hanover, u školskoj godini 1991./92. Od 1992. do 1995. godine boravio je kao Senior Research Officer na Department of Physics, University of Cape Town, Južna Afrika.
Dr. Bilić se bavi teorijskom fizikom elementarnih čestica, kvantnom teorijom polja, čestičnom astrofizikom i kozmologijom. Karijeru je započeo u teorijskoj fizici i to prije svega u području kvantne kromodinamike, kvarkovsko gluonske plazme i gauge teorija na rešetki. U zadnjih 15 godina njegov istraživački fokus pomaknuo se više prema problemima u astrofizici, gravitaciji i kozmologiji, posebno vezano na supermasivne tamne objekte u centrima galaksija, analognu gravitaciju, te tamnu materiju i tamnu energiju. U području kozmologije objavio je sa suradnicima niz radova u kojima istražuje mogućnosti ujedinjenja tamne materije i tamne energije u okviru takozvanih modela kvintesencije. Objavio je 81 znanstveni rad (od toga 57 u CC časopisima) koji su citirani preko 1350 puta (SPIRES). Stalni je recenzent časopisa Phys. Lett. B, Phys. Rev. Lett., Phys. Rev. D i E, Class. Quant. Grav., Gen. Rel. Grav. i drugih. Sudjelovao je u organizaciji šest međunarodnih konferencija i suizdavač je dvaju zbornika. Kao pozvani predavač sudjelovao je na 21 međunarodnih znanstvenih skupova. Držao je vježbe i predavanja na PMFu u Zagrebu, Sveučilištu u Splitu, Universitaet Hanover i University of Cape Town.
Trenutno obavlja funkciju predsjednika znanstvenog vijeća Instituta Ruđer Bošković. Član je Matičnog odbora za prirodne znanosti - polje fizike. Član je grupe za ocjenjivanje znanstvenih projekata Physics Panel, Science Foundation of Ireland. Član je Hrvatskog fizikalnog društva u kojem je obavljao funkciju voditelja znanstvene sekcije u razdoblju 2000.-2001. godine. Član je Hrvatske udruge Rimskog kluba, a nedavno mu je dodijeljena Državna nagrada za područje prirodnih znanosti za 2010. godinu.