Print this page
Friday, 23 October 2015 11:01

Pohrana radova u OA repozitorij i prava autora

Written by 
researcher researcher Army Medicine

Prilikom objavljivanja rada u časopisu, knjizi ili zborniku skupa, autori radova većinom prenose svoja prava na izdavača. Pa iako se prava, uključujući copyright, prenose isključivo ugovorom (eng. Copyright Transfer Agreement) koji autor treba potpisati, iscrpljeni dugotrajnim postupkom prijave, recenzije i prihvaćanja rada za objavljivanje, autori nerijetko vrlo olako potpisuju ovaj važan dokument smatrajući da je to uvjet za objavljivanje rada. Nakon potpisivanja ugovora izdavači postaju vlasnici objavljenih radova te osiguravaju ekskluzivno pravo  reprodukcije, distribucije, javne objave i izvođenja, preradbe originalnog djela, naplaćivanja korištenja i sl. Takvi ugovori onemogućuju autoru slobodnu distribuciju rada svojim kolegama, korištenje vlastitog rada u nastavi, korištenje dijelova rada u budućim publikacijama, korištenje grafičkih prikaza, objavu dijela rada ili cijelog rada npr. na svojim web stranicama, pohranu rada u repozitorij radova i sl. Za svaku takvu aktivnost autor mora tražiti dopuštenje od izdavača.

U interesu je autora zadržati što veća prava nad svojim radom i osigurati najširu moguću distribuciju i utjecaj rada unutar znanstvene zajednice u kojoj djeluje. Od autora njihovi financijeri i/ili ustanove u kojima su zaposleni sve učestalije traže pohranu radova u otvorenom pristupu, uglavnom kroz institucijske ili tematske digitalne repozitorije. Prijenos prava na izdavača u najvećem će broju slučajeva onemogućiti autora pri pohrani objavljenog rada u takav repozitorij, stoga autori ne bi trebali potpisivati ove restriktivne ugovore o prijenosu svojih prava na izdavača, već bi u vlastitom interesu trebali zadržati što više prava. Tekst ugovora koji se nudi autoru za potpisivanje nije konačan i predstavlja neku vrstu poziva na pregovore u vezi uvjeta koji su u ugovoru navedeni. Svakako treba izdavaču omogućiti i dopustiti objavu rada, no to ne znači da mu se moraju predati i sva druga prava!

Za svakog autora je stoga važno pročitati pažljivo ugovor koji potpisuje. Tekst koji je napisao izdavač najčešće je sročen na način kako bi preuzeo znatno veća prava od prava na objavljivanje rada. Neki puta je napisan nejasno, koristeći pravne i druge izraze nerazumljive autoru. Za autora je važno da ugovor jasno definira prava izdavača, kao i prava autora, tj. da ta prava budu u ravnoteži, istovremeno osiguravajući autoru zadržavanje onih prava koja su mu važna. O sadržaju ugovora s izdavačem se može pregovarati, dapače, izdavači to očekuju i spremni su. Autor koji prepoznaje vrijednost copyrighta nastojat će svakako zadržati ga u okviru svog intelektualnog vlasništva. Rad u časopisu rezultat je godina istraživanja, a što je čitaniji i citiraniji, veća mu je vrijednost. Odricanjem od copyrighta, autori ograničavaju korištenje rada.

Prava koja bi autor morao zadržati uključuju svakako distribuciju i korištenje vlastitog rada bez ikakvih ograničenja, omogućavajući upotrebu rada u daljnjim istraživanjima i nastavi, odgovarajuće navođenje autorstva, te pohranu rada u otvorenim digitalnim repozitorijima. Izdavač bi s druge strane trebao imati pravo objave i distribucije rada uz financijsku naknadu, te migracije rada u nove formate.

Kako bi olakšao autorima pregovore s izdavačima oko prenošenja njihovog prava, Scholarly Publishing & Academic Resources Coalition (SPARC) osigurala je tzv. Author Addendum čije potpisivanje osigurava autoru zadržavanje neophodnih prava. Dovoljno je popuniti ovaj dodatak i priložiti ga izdavačevom ugovoru, te u popratnom dopisu obavijestiti izdavača o postojanju dodatka. Sve zajedno, popratni dopis, izdavačev ugovor i Author Addendum potom se može poslati poštom izdavaču.

Ako autor svoj rad objavi u otvorenom pristupu, osiguran je pristup radu bez ograničenja, ali autor i dalje može ostati bez većeg dijela svojih prava. Autor rad može objaviti u časopisu koji je u cjelosti u otvorenom pristupu ili je objavljen u sklopu tzv. hibridnog časopisa, koji uz prethodnu naplatu osigurava otvoreni prisup pojedinim radovima, dok istovremeno naplaćuje pretplatu za pristup ostalim radovima. I u jednom i u drugom slučaju važno je obratiti pozornost na prava koja zadržava autor. Ako je rad objavljen pod tzv. Creative Commons (CC) licencijom, to je svakako dobro za autora, no i u takvim slučajevima nerijetko izdavači traže prijenos vlasništva nad radom na izdavača. Svaki autor mora znati da svaka od CC licencija osigurava izdavaču pravo objave te da nije potrebno prenositi vlasništvo na izdavača. 

Kao pomoć pri razaznavanju koja prava na objavljeni rad ima autor može poslužiti servis SHERPA/RoMEO koji sadrži podatke o izdavačkim politikama vezanim uz prava autora. Omogućeno je pregledavanje i pretraživanje po točno određenom časopisu. Korištenjem ovog servisa autor može lagano saznati smije li u institucijski repozitorij pohraniti pre-print (originalna verzija rada poslanog u časopis), post-print (verzija rada nakon recenzijskog postupka) ili izdavačevu verziju (na mrežnim stranicama izdavača) objavljenog rada. Pri odabiru časopisa u kojima će objaviti rad, svakako bi trebali imati prednost zeleni časopisi i časopisi koji autoru ostavljaju njegova prava.

Last modified on Friday, 23 October 2015 15:16