Ispiši ovu stranicu
Utorak, 18 Rujan 2007 08:59

Dubrovnik – konačno Rachlin

Napisala 

Već godinam slušam o koncertima Rachlin i prijatelji u Dubrovniku, a ove godine odlučila sam poslušati barem neke od koncerata. U Dubrovniku sam bila obično poslom, prije na skupovima koje je organizirao tadašnji Referalni centar, kasnije na LIDA skupovima u organizaciji Filozofskog fakulteta u Osijeku, a ponekad i na Information Technologies and Journalism u organizaciji dr. Preloga.

Ovaj posjet Dubrovniku bio je sasvim privatne naravi i opušten. Luka, Janko i Matija prvi su puta posjetili ovaj prekrasan grad i ostali su očarani, unatoč hordi turista kraj kojih je teško doživjeti i osjetiti pravu ljepotu kamenih zidina, uskih uličica s fenjerima, u kamenu uklesanih detalja, trznice na Gundulićevoj poljani, brodica u Portu…U nedjelju je bila takva guzva zbog cruisera da smo pobjegli na Lokrum i tamo obišli Lazaret, utvrdu na vrhu (96 m), benediktinski samostan i botanički vrt. More je još uvijek toplo i kupanje je užitak, a i vrijeme je toplo i sunčano.

Koncerti su bili stvarno sjajni. U petak je koncert počeo iznenadjenjem: umjesto najavljenog Rahmanjinova, kojem sam se veselila, sonata za violinu i glasovir meni nepoznatog Francka, zatim avangardni, ali upečatljivi Schnittke sa svojom skladbom za gudački trio, a potom Billy Joel (Janko voli svirati i pjevati njegovu pjesmu Piano man), a na kraju romantični Brahms. U petak najavljeni Bethoven, Šostaković i Dvorak “zatvorili” su komorni dio festivala. Nisam zapamtila sve soliste, Rachlin je svirao violu i violinu, što je zatrebalo, bio je još jedan izvrstan mladi violist Maxim Risanov, violinistica Janine Jansen je očaravala svojom tehnikom i temperamentom, a Misha Maiski je svirao celo. On mi je bio najsimpatičniji, raskuštrane sijede kose i brade, nizak, mršav i uvijek obučen u neke netipične renesansne košulje i sakoe. U nedjelju Londonski kraljevski orkestar na Boškovićevoj poljani. Tek smo tada u potpunosti sagledali vrhunsku akustiku atrija Kneževa dvora. Boškovićeva poljana je prekrasno mjesto i fino su to sve sredili za orkestar i publiku, ali zvuk se jednostavno gubio. Istina je da smo mi dosta daleko sjedili , pa je možda prvih par redova dobro čulo. Posebice solisti su se jedva čuli. Luka je drugi dio ostao stajati dolje kraj bine. Dirigirao je čuveni Daniele Gatti, a kažu da mu je to jedan od oproštajnih koncerata.

Najljepše na Julian Rachlin and friends je bila nevjerojatni spoj mladosti, vrhunskog majstorstva u muziciranju i beskrajnog uživanja svih muzičara u tome što rade. Njihovo veselje stvaranja glazbe prijelazno je.