Faktor odjeka časopisa je bibliometrijski pokazatelj o časopisima koji predstavlja omjer broja citata koje su određenoj godini dobili radovi objavljeni u nekom časopisu u prethodne dvije godine i ukupnog broja izvornih znanstvenih i preglednih radova objavljenih u tom časopisu u prethodne dvije godine. IF je važan akademskoj zajednici jer pruža uvid u odjek koji časopis ima unutar znanstvene zajednice te do određene mjere omogućuje usporedbu časopisa koji svojom tematikom pokrivaju isto znanstveno područje. No, u praksi se faktor odjeka časopisa počeo upotrebljavati u mnoge svrhe za koje nije namijenjen, među kojima i za procjenu kvalitete pojedinih radova objavljenih u časopisima ili, još gore, za procjenu kvalitete znanstvenog doprinosa pojedinih znanstvenika pa je stoga mnogo IF na sebe navukao mnoštvo kritika. No, pojedine kritike koje tiču se same metodologije izračuna IF-a. Zamjera mu se što je dvogodišnji vremenski raspon promatranja citiranosti prekratak za pojedina znanstvena područja, što uključuje samocitate časopisa u izračun, te što pod vrste radova koje uzima u obzir u nazivniku svoje formule ne uračunava određene vrsta radova, čime je uredništvima časopisa omogućeno da na razne načine utječu na visinu IF-a svojeg časopisa. Stoga je Elsevier prilikom osmišljavanja metodologije za izračun CiteScorea uzeo u obzir sve spomenute nedostatke faktora odjeka kako bi pokušali napraviti što je moguće bolju konkurenciju trenutno općeprihvaćenom faktoru odjeka.
Naizgled sličan IF-u, CiteScore izračunat je na drugačiji način. U izračunavanju CiteScorea koriste se podaci o broju radova i njihovoj citiranosti iz baze podataka Scopus, a formula za izračun izgleda ovako:
Želimo li izračunati CiteScore za 2015. godinu za časopis Periodicum biologorum, formula za izračun će izgledati ovako:
Dvije su velike promijene u odnosu na izračunavanje fakora odjeka (IF). Za razliku od IF-a koji u nazivniku broji samo izvorne znanstvene i pregledne radove, CiteScore obuhvaća sve vrste radova što znači da se isti kriterij primjenjuje i u brojniku i nazivniku. Kao relevantne godine uzima zadnje tri umjesto dvije godine koje se promatraju kod izračuna IF-a. U Elsevieru smatraju da takav trogodišnji vremenski period promatranja citiranosti daje precizniju sliku odjeka nekog časopisa te da je primjereniji znanstvenim područjima koja imaju sporiju znanstvenu komunikaciju, dok je period od pet godina ipak predugačak jer je potrebno u obzir uzeti zahtjeve područja s bržom produkcijom. Za bazu širokog opsega koja uvrštava reprezentativni dio citata u svim disciplinama kao što je Scopus, period od tri godine najbolji je kompromis budući da tako odražava relativno nedavne podatke.
Kako bi smanjili mogućnost manipuliranja izračunima CiteScorea odlučili su se u izračun uključiti sve vrste radova koje je časopis u protekle tri godine objavio, tj. ne samo izvorne znanstvene i pregledne radove, nego i cijelu lepezu ostalih vrsta radova kao što su to bilješke, pisma, radovi s konferencija i sve druge vrste radova koji su indeksirani u bazi podataka Scopus.
CiteScore se izračunava na godišnjoj razini (u proljeće za prethodnu godinu) i pokazuje prosječan broj citata za punu kalendarsku godinu. No, s obzirom da je i CiteScoore (kao i IF) bibliometrijski pokazatelj koji se izračunava s vremenskim odmakom od gotovo godinu i pol, Elsevier je odlučio izračunavati i privremeni CiteScore pod nazivom CiteScore tracker. CiteScore tracker se izračunava na mjesečnoj razini (osvježava se svaki mjesec) za tekuću godinu sve dok se ne prikupe potpuni podaci o citiranosti časopisa u određenoj godini te se ne izračuna službeni CiteScore za tu godinu (u proljeće naredne godine).
Hoće li CiteScore postati važan akademskoj zajednici kao IF tek ćemo vidjeti. Svakako će biti zanimljivo pratiti kako će se primjena CiteScore razvijati u budućnosti.