Ispiši ovu stranicu
Utorak, 24 Studeni 2009 11:23

Bolje (ili Gore) ne može…

Napisala 

Zadnjih dana svi pričaju o novim prijedlozima minimalnih uvjeta za napredovanje u znanstvenim zvanjima. Poznato je da su se naši sustavi napredovanja uvijek snažno oslanjali na neke “objektivne” kriterije selekcije (Current Contents ili neke druge indeksne publikacije s znatno lošijom selekcijom od CC) i isključivo brojčane pokazatelje. Miješali su se pojmovi kvalitete, dostupnosti i vidljivosti rada, mjere prosudbe kvalitete časopisa i kvalitete rada, pa je tako bila prednost ako je rad bio indeksiran u što više baza podataka, poznatih i onih manje poznatih (neki puta i nepostojećih).  Ovisno o vrsti rada i tome gdje je bio indeksiran, rad je bio svrstan u kategorije.

Većina će se složiti da takvi kriteriji nisu bili dobri i da trebamo neke pokazatelje koji će biti više kvalitativno orijentirani uvažavajući specifičnosti uskih znanstvenih područja. Prije nekih godinu-dvije pojavila su se dva nova trenda, jedan koji je isticao manjkavosti CC kriterija (ističući nejasne prednosti drugog kriterija istog komercijalnog proizvođača s daleko “labavijom” selekcijom – WoS) i drugi, koji je nastojao uvesti journal impact factor (JIF) kao jedinu mjeru kvalitete objavljenog rada. U ovim novim prijedlozima minimalnih uvjeta oba su ova trenda u velikoj mjeri primjenjena. Niti u malim naznakama ne dotiče se kriterij koji u dobroj mjeri odražava kvalitetu znanstveno-istraživačkog rada, naravno nakon objektivnog recenzijskog postupka (peer review), a to je citiranost rada. Naravno, citiranost je nužno razmatrati unutar uskog znanstvenog područja, izuzimajući samocitate i negativne citate.

Nedvojbeno je da kriterije za napredovanje treba mijenjati, kao što je nedvojbeno da zamjena koliko-toliko selektivnog Current Contents s nelogično i sve slabije selektivnim Web of Science nije dobro rješenje. Uvođenje JIF kao jedine mjere kvalitete objavljenog rada može imati dalekosežne posljedice na znanstvenu publicistiku neke države, kao što to pokazuje primjer Španjolske. Koliko je prosudba kvalitete znanstveno-istraživačkog rada složena (ili nemoguća?) misija pokazuju i razni indeksi koji se uzimaju kao mjere kvalitete, kao što su h-index, H-index, g-index, Q-index i drugi, kao i brojni radovi koji se bave ovom temom.

I da ne duljim, brojni su parametri kojima se može prosuđivati kvaliteta znanstveno-istraživačkog rada, a svaki podatak je dobar onoliko koliko se (ne)pametno interpretira. Osim peer review-a kojemu niti jedna metrika ne može konkurirati, rad se isključivo mora razmatrati unutar uskog znanstveno-istraživačkog područja (nisam baš sigurna da su kategorije unutar JCR najsretnije rješenje), a poželjno je gledati i druge parametre, kao što su citiranost rada (ukupna, prosječna godišnja…), dob autora, grupa unutar koje djeluje, uvjeti, sredstva, raspoloživa oprema, veličina grupe koja se tim područjem bavi globalno, da li je područje istraživanja novo, primjena, itd. itd. Kao što rekoše Robert Adler, John Ewing  i Peter Taylor u svom izvještaju “Research usually has multiple goals and it is therefore reasonable that its value must be judged by multiple criteria.”



Poslijednja izmjena dana Četvrtak, 03 Ožujak 2011 11:25