Sva sreća što nam je gepek bio pun Sabrinih knjiga, pa smo čvrsto ležali na cesti, bez bojazni da će nas bura otpuhati. Slušali smo na radiju da je bura puhala na nekim mjestima i 190 km/h! Spuštanje prema Rijeci i skretanje prema tunelu – a onda sasvim drugi prizor: sunce!

U Rovinju nismo mogli ući na glavna vrata, pa smo se provukli kroz akvarij u dvorište, a od tamo gore do Alemke koja je organizirala odmah prebacivanje knjiga iz gepeka u knjižnicu. Pola sata do seminara o pretraživanju baza podataka proveli smo sa Sinišom koji je u rekordnom roku ugodio sva računala za rad na mreži.

Seminar je bio zanimljiv, puno pitanja, puno primjera pretraživanja. Petnaestak polaznika naguralo se oko 6 računala, tako da je bilo vrlo živo. Nagradna pitanja rješavala su se kao od šale, a tri su sata brzo prošla

Alen nas je odveo na pizzu u Romu, pizze su iz krušne peći, hrskave i fino pečene. Na putu do pizzerije svratili smo u sve zakutke Rovinja. Poslije smo otpratili Bojana u hotel, a mi produžili za Zgb. Na radiju su lijepo rekli da ne preporučaju prolazak kroz Gorski kotar gdje je u međuvremenu napadalo pola metra snijega, ali mi smo puni povjerenja u Alenove Sava zimske gume krenuli dalje. Opet zatvorena autocesta, mećava, puno snijega, u snijegu zaglavljeni auti, prevrnuti kamioni, noć, bura, vrlo slikovito. Dobro raspoloženje nastavilo se kada smo se u Delnicama vratili na autocestu. Sada smo nadomak Zagreba, 23 su sata, a ne pada snijeg nego kiša.

Bojan je ostao nekoliko dana da sredi knjižnicu i radi s korisnicima. Činilo nam se da se odmah jako dobro uklopio. Trebamo češće ići u Rovinj.