U Hrvatskoj vjerojatno niti jedna primijenjena znanstvena disciplina nije bila toliko okružena kontroverzama i zastrašujućim pričama kao tehnologija genetičkog inženjeringa. Nastajući u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća genetički se inženjering razvijao velikom brzinom, pa je već krajem 20. stoljeća zasađeno stotine tisuća hektara zemlje genetički preinačenim (GM) kukuruzom i sojom. Danas su genetički preinačeni organizmi (GMO) i proizvodi dobiveni od njih gotovo svuda oko nas, a istraživanja novih GMO-a su se proširila iz razvijenih zemalja u gotovo svaki kutak Zemlje. Ipak javnost s nepovjerenjem pristupa svemu što nosi oznaku „GMO“, pripisujući mu zloćudna svojstva, a teorije zavjere periodično intrigiraju javnost, potičući maštu pojedinaca i udruga.

U Europi su gotovo sve zemlje uvele zabranu uzgajanja GM usjeva, dok s druge strane Atlantika, Brazil, Argentina i SAD ne mogu zadovoljiti svjetsku potražnju za sojom i kukuruzom, sijući milijune hektara zemlje ovim GM biljkama. Gotovo sva stočna hrana u Europi sadrži sastojke dobivene od GMO-a, pa se tako godišnje na stari kontinent uveze 35 milijuna tona GM soje i kukuruza. Kina i Indija istražuju i komercijaliziraju brojne nove GM organizme.