U doba izuzetne popularnosti metrika svih vrsta koje nastoje prosuditi o kvaliteti znanstvene publicistike, a koje se koriste prilikom napredovanja, prijava projekata, zapošljavanja i sl., jedan broj dobio je značenje daleko veće od onog koje bi mu trebalo pripadati. Pa iako je broj koji je njegov izumitelj Eugene Garfield nazvao "journal impact factor" knjižničarima poznat još od 1975. g., tek zadnjih godina znanstvena ga je zajednica prigrlila kao neprikosnovenu mjeru kvalitete objavljenih radova, nerijetko ga primjenjujući u sasvim krivom kontekstu. Iako čak i Marie McVeigh iz Thomson Reutersa izjavljuje: "The Impact Factor was never supposed to be used to rank scientists", priča s IF se nekako otkoturala predaleko i ne može se više lagano zaustaviti. Stoga ne iznenađuju tendencije urednika časopisa da na različite načine povećaju IF svog časopisa. Kako se može manipulirati čimbenikom utjecaja povećavajući samocitiranost časopisa pročitajte u novom radu objavljenom u časopisu Science pod naslovom Coercive Citation in Academic Publishing. Poruka: želite li objaviti rad u nekom od "boljih" časopisa ne čekajte da vam urednik različitim migovima da do znanja da se u vašem popisu literature ne nalazi dovoljan broj radova baš iz tog časopisa, već ga preduhitrite. Izgleda da univerzalna preporuka autorima “Cite the work of those individuals whose ideas, theories, or research have directly influenced your work” nije više važeća.